Getting killed - Geese

Getting Killed - Geese

Geese je američki alt rock bend iz Brooklyna (NYC) osnovan 2016. godine. Bend čine Cameron Winter (vokal, gitara i klavijature), Emilly Green (gitara), Dominic DiGessu (bas gitara) i Max Basin( bubnjevi). Bend je dosada objavio tri studijska albuma: Projesctor (2021.), 3D Country (2023.) i Getting Killed (2025.). Bend je dosegao veću popularnost albumom Getting Killed koji je pridobio izrazito puno pažnje od strane kritičara i ljubitelja alt rock glazbe, no ni prethodni albumi nisu prošli nezapaženo.

Album je izašao 26. rujna 2025 . Sastoji se od 11 pjesama i traje 45 minuta. Produciran je od strane benda i producenta Kennyja Beatsa.
Izdan je od strane diskografske kuće Partisan Records. Album je mješavina velikog broja žanrova kao što su: indie rock, post punk, noise rock… Na albumu su sve pjesme izrazito različite, ali jako dobro teku kao album. Što se tiče same glazbe, na albumu ima pjesama koje su poprilično heavy, kao na primjer prva pjesma na albumu Trinidad, objavljena kao singl dva mjeseca prije izlaska albuma.  Pjesma je izrazito neobična, od konstantnog mijenjanja mjere, promjene u karakteru između refrena i ostatka pjesme te hektičnih stihova. Ova  je pjesma najteži trenutak na albumu, Geese ju koristi kao nekakav neočekivani udarac na samom početku. Trinidad je izvrstan opening track jer ostavlja slušatelja napetog i postavlja očekivanja za daljnji tijek albuma, koji dalje krene teći u potpuno neočekivanom smjeru. Još jedna heavy pjesma je title track Getting Killed, no ova pjesma nimalo ne podsjeća na Trinidad iako su to dva najheavy trenutka na albumu. Getting Killed puno je jasnije strukture, manje disonantan i puno lakši za slušanje. Još jedan takav trenutak na albumu je i pjesma Bow Down, bluesy hard rock dio albuma, slična kaotičnosti prve pjesme, no ta se kaotičnost postiže na drugačiji način. Album također ima i puno mekanih i emotivnih trenutaka. Za primjer bih uzeo pjesmu Au Pays Du Cocaine. Cameron Winter nam u ovo pjesmi pokazuje svoju najranjiviju stranu. Instrumentacija je jako mekana, gotovo sanjarska. Pjesma koju bih istaknuo kao još jedan mekani broj na albumu je Cobra, koja je puno zabavnija i više catchy, ali i dalje ima dobar dio kvaliteta koje ima i Au Pays du Cocaine, no naravno ni blizu na toliko emotivan i sirov način. Pjesma Taxes izbačena kao single, jedna je od upečatljivijih dijelova albuma, od melankoličnog početka do refrena koji doslovno zalije slušatelja valom zvuka. Pjesma je izrazito pamtljiva i upečatljiva i jedan je od najupečatljivijih dijelova albuma. Pjesma koja zatvara album, Long Island City Here I Come, meni je jedna od svijetlih točaka albuma. Bubnjevi su izvrsni, cijela se pjesma jako brzo kreće i nadograđuje, i ne staje sve do samoga kraja. Pjesma ima nevjerojatan groove i drži nas napetima sve dok jednostavno ne završi. Winterovi su stihovi na nekim pjesmama dosta hektični i snažni, a na drugima izrazito emotivni. Stihovi podsjećaju na struju svijesti s obrisima biblijske tematike, socijalne problematike, ljubavi… Stihovi su jako zanimljivi za slušanje i odlično pašu uz glazbu. Winter sam po sebi ima neobičan i zanimljiv glas, što još dodaje zanimljivosti albuma.

Album je iako nelinearan, često nejasno strukturiran, nekada i malo pretjeran, jako zanimljiv, groovy i neočekivan. Meni se izrazito svidio nakon prvog slušanja. Bend iznosi jako kreativne ideje, za koje mislim da će promijeniti tijek rock glazbe koju ćemo čuti u budućnosti. Preporučio bih ga za slušanje svima jer je jako zanimljiv i po mom mišljenju najbolji album godine.

Najbolje pjesme: Trinidad, Taxes, Cobra, Long Island City Here I Come

Ocjena: 9/10

Filip Davidović, 3. a