Intervju s bivšim učenicima Gornjogradske gimnazije

Srednja škola velik je početak nečega novog u životu. Iako ne mislimo tako svi, svima se u tom razdoblju događaju velike promjene. Odrastamo, upoznajemo nove ljude, stječemo nova znanja, događaju se prve ljubavi… U tom razdoblju svi govore kako jedva čekaju završiti školu i krenuti na faks te ubrzo nakon škole žale za njom i svojim školskim prijateljima. Zato uistinu za staru poslovicu: „Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba“ možemo reći da je u potpunosti točna. Kako bismo saznali kako je bilo pohađati Gornjogradsku gimnaziju, upitali smo bivše učenike: Ivanu Pavličić, Belu Gavranović i Filipa Miloša. 

Intervju s profesoricom Ivanom Pavličić, 

bivšom učenicom, a sadašnjom profesoricom Biologije i Kemije u Gornjogradskoj gimnaziji

GGN: Je li Gornjogradska za Vas bila sigurno i opušteno mjesto?

Profesorica: Bilo je i sigurno i opušteno mjesto. Voljela sam ići u školu na Gornji grad. Jedino na što se nikada nisam navikla je Grički top.

GGN: Mislite li da su Vas profesori dobro pripremili za maturu?

Profesorica: Polagala sam maturu kada još nije postojala Državna matura. Nastavnici su mi dali jako dobru podlogu i uporište za uspješno polaganje tadašnje mature, ali bitno je napomenuti da je važan i samostalni rad te kontinuirano učenje. Nitko u nas ne može uliti znanje i učiniti nas uspješnima ako sami ne ulažemo trud i vrijeme za postizanje dobrih rezultata. 

GGN: Koja su Vam najdraža sjećanja sa satova ili iz škole općenito?

Profesorica: Bile smo manje-više ženski razred. Stalno smo pričale i na nešto se žalile. Preko puta škole bio je jedan kafić gdje bismo povremeno pobjegle sa sata (nije za pohvalu, a i nije bilo baš mudro otići odmah preko puta škole). Ponekad bi nas nastavnici došli pronaći tamo i vratiti na sat. Sada kada malo promislim o tome, našoj razrednici uopće nije bilo lako s nama. 

GGN: Kako ste došli do naziva za majicu za norijadu i koji je bio?

Profesorica: Nismo se mogli dogovoriti za natpis pa su naše majice bile crvene s bočnim bijelim kockicama, poput navijačkih dresova. Na majicama je pisalo naše ime, GGG i godina kad smo maturirali. 

GGN: Gdje ste išli na maturalac i koju anegdotu pamtite?

Profesorica: Maturalac nam je bio kombinacija Španjolske i Portugala. Iz Milana smo letjeli za Madrid i obišli Madrid, Toledo i mjestašca okolo. Autobusom smo išli do Lisabona, obilazili Lisabon, Obidosh, Fatimu te se ponovno uputili do Madrida preko Seville i Cordobe. Pjesma našeg maturalca bila je Uzalud vam trud svirači. Njome smo izludjeli i ostatak busa te razrednicu jer nije bilo mjesta gdje je nismo pjevali. 

GGN: Koji Vam je profesor predavao, a da i dalje radi s Vama?

Profesorica: Predavali su mi: prof. Škrlac, prof. Skoko, prof. Jutriša, prof. Kangler, prof. Lovreković i sadašnja ravnateljica, prof. Perišić. 

Intervju s Belom Gavranović,

 bivšom učenicom Gornjogradske gimnazije razreda 4. f generacije 2020./2024. Trenutno ima 19 godina i pohađa studij sociologije na Hrvatskim studijima.

GGN: Gdje ste išli na maturalac i koja ti je najbolja anegdota s njega?

Bela: Išli smo na maturalac u Prag, u Češku. Bilo je stvarno lijepo, nije bilo nekih ludih priča, ali jedna stvar koju automatski vežem uz maturalac je odlazak našeg razrednika. Zapravo, prva stvar koja mi padne na pamet je njegov oproštajni govor u busu koji je bio jako emotivan za cijeli razred i dar koji smo mu dali za sjećanje na nas.

GGN: Mogu li pitati o kojemu se profesoru radi i koji je to bio dar?

Bela: Radi se o profesoru Uremoviću koji je bio baš zanimljiv lik i odličan razrednik. Dar koji smo mu se sjetili dati bila je bijela kravata koju smo svi potpisali jer je on bio poznat po nošenju kravata na posao.

GGN: Vezano uz oproštaje, koji ste tekst ili ilustraciju imali na majicama za norijadu i kako ste došli do toga?

Bela: Na majici za norijadu zapravo smo imali ilustraciju koju sam ja napravila. Priča je ta da smo prve tri godine imali jednog razrednika, prof. Uremovića, a zadnju godinu došla nam je prof. Jelinčić. Oboje su bili profesori Geografije pa smo se sjetili napraviti ilustraciju na kojoj se razrednik i razrednica natežu oko globusa, a taj globus smo zapravo predstavljali mi - 4.f.

GGN: Koji ti je bio najdraži profesor i zašto?

Bela: Naravno, svatko ima svojega najdražeg profesora ili profesoricu, u mojem slučaju to je bila prof. Lovreković koja nam je prve tri godine bila iz Psihologije, ali ja sam i nakon toga s njom putovala u Francusku tijekom Erasmus projekta u četvrtom razredu i tamo smo se sprijateljile i postale si dobre.

GGN: Najdraža sjećanja sa sata ili iz škole općenito?

Bela: Nemam neko specifično baš sjećanje, znam da sam oduvijek u Gornjogradskoj voljela to što su uvijek bila neka događanja ili putovanja u koja smo se uključivali moj najbolji frend Leon i ja. Također, uvijek ću se sjećati svoga društva, a pogotovo odlaska do Spara tijekom velikog odmora, ali i sjedenja s Leonom u prvoj klupi do vrata gdje smo se nas dvoje toliko smijali i pričali da ću se toga stvarno uvijek sjećati.

Intervju s Filipom Milošem, 

bivšim učenikom Gornjogradske gimnazije. Filip Miloš, 24 godine, bio je učenik Gornjogradske gimnazije od 2015. do 2019., a sada pohađa Sveučilište Algebre Bynes. I njega smo pitali nekoliko pitanja o iskustvu i sjećanju na Gornjogradsku gimnaziju.

GGN: Gdje ste išli na maturalac i koja ti je najdraža anegdota s njega?

Filip: Išli smo na maturalac u Grčku, a najbolja anegdota bila bi, evo da sad ne imenujem kolegu, pjevao je na zadnjim danima maturalca u busu pred pedesetak ljudi na mikrofon pjesmu Moja jaja slajdraju tako da je to bilo, ajmo reći, jedno od boljih sjećanja da sad ne nabrajam ništa grozno što je još bilo…

GGN: Koji ti je bio najdraži profesor i zašto?

Filip: Bilo je stvarno puno dobrih profesora, ali istaknuo bih profesora Kanglera. Imam same riječi hvale za tog profesora. Pomogao mi je i oko nekih životnih stvari. Sreo sam ga i nakon završenoga srednjoškolskog obrazovanja i imali smo razgovor u kojem mi je stvarno pomogao i pravi je zafrkant. Ovdje bih naveo i profesoricu Bokulić iz Likovnog kao jednoga od mojih najdražih profesora.

GGN: Kakvo ti je općenito mišljenje Gornjogradskoj gimnaziji i je li ti žao što nisi upisao neku drugu školu?

Filip: Imam pozitivno mišljenje o Gornjogradskoj gimnaziji i stvarno ne mogu ništa loše reći. Nije mi žao što sam upisao baš tu školu. Jedino što bih možda promijenio je da je lakše dobiti dogovaranje po dogovoru za ljude koji su trenirali neki sport, ali inače samo sve pozitivno za Gornjogradsku gimnaziju.

GGN: Što se tiče obrazovanja u samoj školi, misliš li da te Gornjogradska gimnazija dobro pripremila za maturu?

Filip: Mislim da stvarno je, to se na kraju sve svodi na učenike i koliko će se oni potruditi, ali da, profesori su me dobro pripremili i odradili svoj dio posla sasvim konkretno tako da nemam primjedbi.

Anja Štrok i Igor Ivnik, 3. d