GGN: Hobiji?
KB: Kuham, vozim bicikl, volim planinariti. Volim skupljati žigove po planinarskim domovima. Prije sam vozio skejt, ali prestao sam zbog obveza u srednjoj školi. Krajem srednje davao sam instrukcije i tako je počela ta poveznica s matematikom.
GGN: Kakvi ste bili u školi?
KB: Srednja žalost, neka sredina, prolazio sam s četvorkom.
GGN: Kako se nosite s tim što ste miljenik učenicima, slovite za jednog od omiljenih profesora?
KB: Glupo će zvučati, ali ističem se svojim ponašanjem, taj sam trik koristio već u srednjoj. Zapravo sam to što sam zabavan učenicima iskoristio da im nije stresno dolaziti na matematiku, da zavole taj predmet.
GGN: Uglavnom profesori matematike predstavljaju bauk.
KB: Da, ja razbijam taj stereotip. Već u nekim tekstovima dječje pjesmice stječe se dojam da je matematika teška i time već odbijaš klince od matematike.
GGN: Jesu li učenici bezobrazni?
KB: Da jer misle da smo frendovi. To je onda dvosjekli mač. Teško je izbalansirati da si i drag i ozbiljan. Postoje ipak pisana pravila koja me štite. Većina je učenika ipak dobra.
GGN: Razlika između vas i nas u srednjoj školi? Veće razlike općenito po ponašanju, interesima.
KB: Mobiteli prvenstveno, ljudi su bili povezaniji, više smo pričali. Mobitel nam je služio samo za komunikaciju, a više smo se družili. Ja sam se dopisivao s curom sms porukama. Sad vi uglavnom komunicirate samo putem društvenih mreža. Prije je bilo više supkultura, danas su pankeri, rokeri i metalci svi alternativci, stopili su se u jedno. Kod mene su postojali gotičari i ostali, za koje se znalo kako izgledaju i kakvu glazbu slušaju, a mi metalci bili smo na neki način klošari, ali u smislu izgleda; duga kosa, majica na neki bend, neobrijane brade. Nisu nam bile bitne marke. Nosio sam i marte i skejterske tenisice. Puno je ljudi moje generacije pripadalo gotičarima, nosili su duge, kožne kapute, kao iz Matrixa. Od nakita sam imao neki znojnik.
GGN: Jesu li danas svi mladi isti?
KB: Danas svi povlače interese i inspiraciju iz istog izvora, društvenih mreža. I mi smo prije imali internet, ali su većinom bili blogovi, reddit ili slične platforme. Danas „influenceri“ pokušavaju privući što veći broj ljudi radi monetizacije sadržaja, a ne da prenesu svoja mišljenja na vas. Na vas jako utječu internetski trendovi.
GGN: Smatrate li da su supkulture izgubile svoje političke stavove i način života?
KB: Da. Recimo, ja (prije) nikad ne bih mogao biti npr. panker zato što je to značilo da bih morao stalno žicati druge za novce. To ne znači da su pankeri bili siromašni ili slično, već su, kao i svi drugi, dobivali novce od roditelja, samo što bi ih oni odmah potrošili na cigarete i alkohol i onda morali žicati kako bi pojeli nešto. Mi metalci bi se družili u parkovima, šminkeri bi išli u kafiće... Mislim da se danas koristi samo estetika supkultura za vanjski izgled.
GGN: Kako su supkulture utjecale na to kakvu glazbu tko sluša?
KB: Svaka je supkultura slušala različiti žanr glazbe. Metalci metal, šminkeri tehno, sportaši cajke, pankeri punk itd...
GGN: Mislite li da su mladi skloni pratiti trendove i ne isticati se?
KB: Danas su se mladi podijelili na „normalne“ i „čudne“. Čim se netko ne uklopi potpuno, postane čudak. Čak se i pojednostavila glazba, mladi govore kako slušaju „staru muziku“. Stara muzika može biti doslovno bilo što od rocka iz 60-ih do Metallice u dvijetisućitim godinama. Mladi koriste pojam trash kao toliko široku definiciju da ni sam ne znam što bi to točno trebalo podrazumijevati.
GGN: Ima li razlike u ponašanju između vaše i mlađih generacija?
KB: Mi smo se drukčije ponašali i vodili drukčije razgovore zato što su vremena bila jednostavnija. Nismo ulazili u politiku, jedino smo ponekad raspravljali o homoseksualcima s obzirom na to da je ta skupina uvijek bila prisutna u društvu. Nismo ulazili u komunizme, fašizme, feminizme i ostale ideologije te nitko nije mrzio ili govorio da mrzi žene, muškarce itd... Jednostavno se nismo bavili time, nekako su sve to bile tabu teme i bili smo složniji i ne toliko skloni polarizaciji. Danas vas se forsira da se osjećate loše zbog stvari koje su izvan vašeg utjecaja i opterećeni ste raznim problemima. Mislim kako vas se brzo okrivljuje ako nešto „krivo“ kažete.
GGN: Imate li poruku za učenike/mlade?
KB: Prije se uvijek smatralo da se znanjem napreduje u životu. Danas postoje razni načini da se zarade novci preko interneta i društvenih mreža, bez puno uloženog truda. Govorim sad svima, puno je bolje da se obrazuješ, zato što internetski trendovi i youtube kanali ne traju zauvijek, a obrazovanje stvarno ostaje zauvijek. Kada netko kaže: „Šta će meni X predmet u životu“, mislim da je u krivu zato što po toj logici možemo svi živjeti u blatnim kućicama bez ikakvog znanja o ičemu. Moraš se obrazovati kako bi doprinio društvu. Svaki je predmet bitan i nekakve činjenice morate znati da vam um bude otvoreniji. Kako možete znati što vam je dobro i što vam je loše ako ne znate ni jedno ni drugo? Škola nije nastala jučer i kroz mnoge je godine usavršavana da se postignu što bolji rezultati. Mi profesori u školi vas pokušavamo naučiti i zainteresirati za što više stvari kako bi vi našli nešto što vas zanima i počeli se baviti time. Obrazovanjem ćete najlakše napredovati u životu i najviše ulagati u sebe i svoju budućnost.
Za GGN: Filip Davidović, 2. a i Grgur Petar Krželj, 2. a
