Hotel Zagorje predstava je napravljena po istoimenom romanu Ivane Simić Bodrožić. Redateljica predstave je Anica Tomić, a za scenografiju se pobrinuo Igor Vasiljev. Predstava prati život pet prijateljica za vrijeme Domovinskog rata. Nakon pada Vukovara 1991. godine djevojčice: Ivana, Zorica, Marina, Jelena i Nataša protjerane su iz grada te odlaze živjeti u Hotel Zagorje s ostalim prognanicima. Predstava prikazuje težak život u hotelu, ali i zabavne događaje. Istovremeno prikazuje i strah djevojčica zbog neznanja što se dogodilo njihovim očevima koji su ostali braniti grad do pada. Predstava mi je bila izuzetno zanimljiva, ali nije uspjela zadržati moju potpunu koncentraciju do samoga kraja. Svidio mi se način prenošenja emocija na publiku uz glazbu i razne zvučne efekte. Mislim da je scenarij odlično osmišljen i da su glumice odradile izvrstan posao. Svakom bih preporučio ovu predstavu, a pogotovo onima koji nisu proživjeli rat jer mogu puno naučiti. Ja sam naučio kako se treba veseliti malim stvarima jer svatko se od nas može naći u sličnoj situaciji. Trebamo cijeniti svaki trenutak mira i biti zahvalni na njemu. Također, trebamo naučiti da uvijek mora biti vremena za barem malo zabave. Smatram da su tadašnje generacije bile puno samostalnije i odgovornije od današnjih jer su se morale snalaziti kako bi dobile ono što žele.
Luka Cukon, 1. b
Predstava prikazuje priču o djetinjstvu u Domovinskom ratu i životu prognanika iz Vukovara spajajući humor, tugu i sjećanje u jedno kazališno iskustvo koje ostavlja jak dojam. Glumice su odlično dočarale ranjivost i snagu djevojčica i žena iz priče, a posebno me se dojmilo kako su dječje oči promatrale situaciju s humorom, ali i iskrenošću. Scenografija je bila jednostavna, a naizgled šaljiva predstava imala je iznenadne tamne i tužne trenutke koji su jasno dočarani snažnim zvučnim efektima, zbog kojih sam na trenutke zaboravila da sam u kazalištu. Preporučujem svima koji su zainteresirani da prije gledanja predstave prvo pročitaju knjigu zato što je tada priča razumljivija. ,,Hotel Zagorje'' podsjetio me koliko je važno sjećati se povijesti i suosjećati s onima koji su je proživjeli.
Anamaria Radionov, 1. b
Predstava potiče vraćanje u te sulude dane i godine. Dječji strah preslikan od cijele atmosfere, podruma, vijesti, nerazumijevanja zašto nam se sve to događa, nova lica djece u školi bezbojnih od tko zna kakvih proživljenih iskustava i gubitaka. Ovaj roman i predstava dio su terapije i unutarnjeg zacjeljivanja. Kako možeš sve to preživjeti i ostati normalan? To se cijelo vrijeme pitam, nekad kao klinka, danas kao majka i supruga.
Ivana Jelinčić, prof. Geografije