Osvrt na koncert klasične glazbe u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog
Prije koncerta bila je očekivana gužva u predvorju i garderobi. Ulaskom u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog odmah se primjećuje profesionalnost i ambijent. Orkestar je posložen na velikoj pozornici te, ovisno o tome koje su karte kupljene, gledalac vidi sav izvođački sastav. Dvorana je velika i vrlo dobro ozvučena. Uistinu se vidjela uvježbanost filharmonijskog orkestra, ali i komornog dječjeg zbora Glazbene škole Pavla Markovca. Zagrebačka filharmonija izvodila je skladbe Johna Williamsa poput The house, Holiday flight i druge. Bili su vrlo egzaktni u sinkronizaciji s filmom, tj. uopće nije bilo stanki, nego je svatko točno znao kada treba svirati i pjevati te je osjećaj tijekom gledanja bio nevjerojatan. Tijekom izvođenja pokušavala sam pratiti dirigenta i vidjeti kako on utječe na sam orkestar, ali nikako to nisam mogla shvatiti. Posebno mi se svidio dio kada je na pozornicu došao komorni dječji zbor Glazbene škole Pavla Markovca jer sam znala da tada slijedi moj najdraži dio filma. To je dio kada su počeli pjevati Somwhere in my memories jer me ta pjesma podsjeća na gledanja ovog istog filma s mojom obitelji i bližnjima u vrijeme Božića. Što se tiče zvuka, mislila sam da će koncert i film biti glasniji nego što su bili jer sam očekivala glasnoću kao u kinu te je to moja jedina kritika. Posebno mi se svidjelo što su uspjeli prenijeti topao i radostan osjećaj na publiku. Ali i to što se u pozadini čuo dječji smijeh na šale iz filma što je za mene zaokružilo cijelu izvedbu samoga koncerta. Ovaj koncert mi se uistinu svidio, ne samo zbog orkestra, zbora i filma, nego i zbog ljudi u orkestru koji su tijekom njihove stanke s nama gledali film, ali i zbog dirigenta koji je uspio svoju karizmatičnost prenijeti na cijelu koncertnu dvoranu. Svima bih preporučila da bar jednom u životu iskuse ovakvu magičnu produkciju.
Anja Štrok, 4. d