Talentirani gospodin Ripley - usporedba knjige i filma

Talentirani Gospodin Ripley kriminalistički je roman napisan 1955. godine. Roman je napisala Patricia Highsmith, američka autorica. Roman i njegovi nastavci imali su nekoliko adaptacija tijekom godina, a ja ću pisati o adaptaciji iz 1999. godine, u kojem glavnog lika Toma Ripleyja glumi Matt Damon. Redatelj filma je Anthony Minghella.

Prije gledanja filma činilo mi se da neće biti puno razlika, ali uskoro sam shvatio da sam bio u krivu. Kada sam kasnije razmišljao o filmu, primijetio sam neke velike razlike u osobnosti nekih likova i nekim njihovim odnosima.

Pomalo je teško pisati o Tomu Ripleyju zbog same kompleksnosti lika. Čini se da se Tom prikazuje nevinije u filmu. U knjizi u njegovim mislima vidimo sve njegove planove tako da znamo da je otpočetka pokušao iskoristiti putovanje u svoju korist makar nije odmah znao da će morati odvesti stvari toliko daleko, ali u filmu se čini da je većina njegovih postupaka slučajna i da mu se nekoliko puta u filmu posrećilo. U romanu on puno više planira makar radi par pogrešaka, u filmu je prošao kroz više promjena i pratimo kako polako pada u tamu dok je u knjizi otpočetka loš makar obje verzije donekle pokazuju žaljenje zbog postupaka. Ipak, na kraju filma rezultat je isti uz par promjena.

Sad o ostalim razlikama. Kao prvo, lik Meredith Louge uopće se ne pojavljuje u knjizi, a lik Petera Smitha-Kingsleyja ima puno veću ulogu nego u knjizi. Osim toga, u prvom dijelu filma odnosi između Toma, Dickieja i Marge drukčiji su. U knjizi, Dickieju se sviđa Tom, ali kasnije ga Marge okrene protiv njega, a u filmu Marge nema problema s Tomom te se Tom i Dickie tek kasnije sami posvađaju.

Ne želim otkriti previše pa ću za kraj reći par stvari o samom kraju knjige i filma, bez spojlanja.

Ovo je rijedak primjer kada je film skoro jednako dobar kao knjiga, najviše zbog kraja. Kada sam pročitao knjigu, nekako mi se činilo da nije bilo nekoga velikog pamtljivog događaja, ali film to definitivno ispravlja. Prvo bih htio reći da ni film nije imao savršen kraj i nisu mi se svidjele neke promjene u odnosu na predložak. Ipak, jako mi se svidjela posljednja (pomalo uznemirujuća) scena iz filma koje uopće nema u romanu (osim u nekim Tomovim razmišljanjima koja su kasnije bila odbačena). Ako netko tko je čitao knjigu nije gledao film, ta završna scena dovoljan je razlog da ga pogleda. Nisam uopće očekivao tu scenu i poboljšala je moje mišljenje o filmu.

Svakako preporučujem i knjigu i film fanovima kriminalističkog žanra. Moj je savjet da se počne s knjigom, koja se može posuditi u Knjižnicama grada Zagreba, a film se može pogledati na Netflixu.

Marko Štambak, 1. a