Ono

Osnovni podaci

Ono (bolje poznat pod originalnim nazivom It) je horor koju je

napisao Stephen King. Izašla je 1986. i smatra se jednim od

najboljih autorovih djela. Imala je dvije adaptacije, jednu 1990.-e.,

kao miniserija, a druge 2017.-e i 2019.-e, kao dva filma. Ti filmovi

bili veliki hitovi i zbog njih je ova priča vrlo poznata mojoj

generaciji (bila je poznata i prije, samo mislim da ne toliko), a

klaun Pennywise (također poznat kao “Ono”) postao je vjedan od

najvećih horor ikona. Zbog toga mislim da je većini ljudi priča

barem donekle poznata, ali za svaki slučaj, objasnit ću. Radnja se

događa u izmišljenom američkom gradu Derryju i prati skupinu

prijatelja (Klub gubitnika) koji se bore protiv čudovišta kojeg

nazivaju “Ono”, koje se često pojavljuje u obliku klauna. Priča je

raspodijeljena u dva dijela, jedan prati Klub gubitnika kao djecu, a

drugi 27 godina kasnije kao odrasle.

Likovi

Mislim da je najvažniji i najbolji dio djela veza između glavnih

likova i njihovo prijateljstvo. To dovodi do toga da su neki dijelovi

gdje se ne događa puno toga zabavniji, napeti dijelovi su napetiji

zbog straha za likove, a kraj je vrlo emocionalan (više o kraju ću

reći kasnije). Glavnu skupinu likova čini 6 dječaka i jedna

djevojčica: Bill, Eddie, Richie, Ben, Mike, Stan i Beverly, koji imaju

11 godina tijekom njihova prvog susreta s čudovištem. Glavni

fokus je na njima, ali mislim da su sporedni likovi isto dosta

razvijeni zbog čega se cijeli grad čini življim. Djelo se još ponekad

fokusira na obitelji glavnih likova, ali i na njihove neprijatelje. Od

svih likova u djelu meni je najdraži Ben. On je debeo dječak koji

se ne uklapa u svoju okolinu (kao ni drugi likovi iz Kluba

gubitnika), zaljubljen je u Beverly, ali boji joj se direktno obratiti i

voli provoditi vrijeme jedući i čitajući u knjižnici. Kao i drugi članovi

Kluba gubitnika, on nalazi obitelj među njima. Iako mi je on

najdraži lik, svi likovi su mi barem donekle zanimljivi. Najmanje

interesantan lik mi je Stan jer se nedovoljno pojavljuje makar ima

par upečatljivih scena.

Struktura

Knjiga je podijeljena na 5 dijelova, a svaki na kraju ima međuigru.

Prvi dio je uvod u priču gdje se uspostavlja prijetnja čudovišta u

Derryju i predstavljaju se likovi. 2., 3. i 4. dio su glavni dio priče

gdje je se dvije priče (ona iz djetinjstva i ona iz odrasle dobi)

počinju izmjenjivati, 5. dio jako je zanimljiv jer se u njemu dvije

priče konstantno izmjenjuju i vide se mnoge paralele između njih.

Mislim da je taj dio najnapetiji zbog svog brzog tempa i velikih

opasnosti. Spomenuo sam da svaki dio ima svoju međuigru i

mislim da su one najslabiji dijelovi knjige. Glavni razlog tome je taj

što mi se čini da bi se lagano moglo svesti 5 međuigri na njih 3, a

da se ne bi puno toga izgubilo. Međuigre imaju neke jako dobre

trenutke, ali također znaju usporavati priču jer su malo odvojene

od ostatka priče. Međutim, također pomažu da se čitatelj bolje

upozna s jednim od glavnih likova koji je inače uglavnom odsutan

u prvoj polovici knjige.

Kraj

Ne želim previše otkrivati o knjizi pa neću previše pisati o

specifičnim scenama, a za one koje budem, trudit ću se ne otkriti

što se u njima događa. Znači, kraj je vrlo čudan zbog toga što

mislim da likovi imaju jako dobre krajeve koji su emocionalni i

zadovoljavajući, ali da sam klimaks ima svojih problema. Kao

prvo, posljednji sukob Kluba gubitnika i čudovišta pomalo je

razočaravajuć iako ima nekih dobrih emocionalnih trenutaka.

Međutim, najproblematičniji dio cijele knjige je nakon klimaksa.

Ima jedna pomalo neprimjerena scena (imajte na umu da je ovo

knjiga puna tema o rasizmu i drugih formi diskriminacije te

različitih oblika realističnoga i nadnaravnog nasilja pa pojam

neprimjereno znači dosta puno) koja osim toga što je loša, vrlo je

lako mogla biti izmijenjena ili možda čak potpuno maknuta tako

da stvarno ne vidim poantu. Međutim, bez obzira na to, kraj je vrlo

dobar i ima dobru kombinaciju tragedije i sretnog završetka.

Zaključak

Preporučujem ovu knjigu, ona je jedna on najboljih koju sam

pročitao jer se tijekom knjige čitatelj povezuje s glavnim likovima i

čitatelj zbog te veze osjeća strah, sreću, tugu i još neke emocije.

Mislim da je važno spomenuti da je knjiga dosta duga, ali to isto

pridonosi iskustvu jer se treba provesti dosta vremena s likovima

kako bi se iskusila ta razina emocija, ali razumijem i da se puno

ljudi neće dati pročitati toliku knjigu. Još mislim da knjiga ima

nekih problema, ali s obzirom na sve pozitivne stvari, vrijedi ju

pročitati.

Marko Štambak, 2.a