Ove smo godine za lektiru iz engleskog imali Ubojstvo u Orient Expressu. Kao i kod svakog čitanja lektire, mislila sam da je ova lektira dosadna, kao i većina drugih. U još jednom od njezinih kriminalističkih romana, glavni detektiv Agathe Christie Poirot istražuje ubojstvo u Orient Expressu. Nakon što primi pismo da se treba vratiti iz Istanbula u London, Hercule Poirot shvati da više nema karata za vlak, što je neuobičajeno za to doba godine, ali na kolodvoru susreće svog starog prijatelja M. Bouca, koji uspijeva pronaći mjesto u vlaku, gdje počinje cijela priča. Ubrzo nakon početka putovanja, Samuel Ratchett prilazi Poirotu i traži njegovu zaštitu jer prima prijeteća pisma, što Poirot odbija jer ga ne voli. Nakon zaustavljanja vlaka zbog velikog snijega i otkrića da je Ratchett ubijen i njegova lažnog identiteta s imenom Ratchett umjesto Casseti otvara se priča o otmici i ubojstvu djevojčice Daisy Armstrong. Uhvaćeni u teškim uvjetima, ograničenog prostora i vremena, Poirot, M. Bouc i dr. Constantine preuzimaju slučaj, no nitko nije očekivao da je svih dvanaest putnika u vlaku umiješano u ubojstvo jer su svi oni bili dio Daisyna života i da su bili očajni i ljuti te preuzeli na sebe da ubiju Ratchetta. S jedne strane ljudskosti i čovjeka s emocijama, svatko bi to napravio na prvu, ali tko može garantirati da tih dvanaest putnika koji su mogli ubiti jednog čovjeka, neće ubitit i drugog? Ali s druge strane, tko zna koliko je života spašeno ubojstvom Ratchetta, odnosno Cassettia jer on je bio zao čovjek. Pitanje je, je li oko za oko, zub za zub pravo rješenje i funkcjonira li tako svijet? Agatha Christie odlučila je da ovaj roman neće biti obična priča, već priča koja ima značenje. Dvanaest putnika predstavlja porotu od dvanaest potpuno nepovezanih i običnih ljudi, kakvima su se ovih dvanaest činili, da odlučuju je li netko kriv ili ne. Zato se Poirot odlučio ne miješati i ostaviti policiji i dvanaestero putnika slobodu da ispričaju što se dogodilo. Je li Poirot postupio ispravno ili ne Agatha Christie ostavlja svakome od nas da procijenimo i zato je ovaj kriminalistički roman bio iznenađujuće zabavan.
Mare Čuraković, 2. e