4. d maturalac

POČETAK PRIJE POČETKA

Bilo bi najjednostavnije početi od nedjelje 11. rujna 2022. godine, prvog dana našeg maturalca, ali tko počinje s nedjeljom, uostalom ono što je najjednostavnije nije uvijek i najzanimljivije, a ionako je sve počelo puno ranije…Stoga, počinjemo prije samog  početka. Dakle, bio je već kraj ljeta i na vrata nam je pokucala naša zadnja godina u srednjoj školi, to je značilo da se opasno približilo i naše maturalno putovanje. I  sve to zvuči stvarno divno i krasno, ali i nekako ozbiljno, a baš tako, ozbiljno, ali ni malo divno i krasno zvučala je razrednikova poruka. Naime, obavijestio nas je da je spriječen ići s nama na maturalac i da moramo izabrati nekog drugog tko će ga zamijeniti. Dodao je da se nekoliko profesora javilo na dužnost čim je spomenuo, a mi smo izabrali profesoricu Perišić (i nismo požalili). Bilo nam je žao što Tičić ne može s nama, ali pobrinuli smo se da ništa ne propusti. (Za potrebe teksta razrednika ćemo oslovljavati s “Tičić” ili “Joško” ovisno o kontekstu (zna on da je to iz milja, a ne iz nepoštovanja)).   Došli smo u školu i čim smo sreli profesoricu Perišić zahvalili smo joj što će preuzeti tu veliku odgovornost, a ona nam je odgovorila bolje nego što smo mogli očekivati: “Da je neki drugi razred u pitanju ne bih pristala.” E ta nas je rečenica pogodila u srce, znali smo da to sada moramo i opravdati.

DAN D

I tako malo po malo stigla je i ta nedjelja.  Dolazili smo pred Mimaru jedan po jedan i to još u polusnu. Važno je spomenuti da Dedić ovaj put nije zaboravio  novčanik, a bome, za pravo čudo nije ni zakasnio. Smjestili smo se u autobus i naravno kao pravi štreberi i “dobra deca” (tako nas Tičić zove) sjedili smo u prednjem dijelu, zapravo smo bili prespori i prepospani pa su nam bekači uzeli zadnji kraj autobusa, ali nije nas to obeshrabrilo, svima smo pokazali da bi nama bilo dobro i da su nas stavili dolje s koferima. Ukratko, nama je trebalo malo da se razbudimo, a bekači su počeli, kako da to kažem, jednom riječju…žestoko. Na sreću svih nas, ali bome i profesorica, a i vozača i tete vodičice naš DJ Filip se razbudio. Naravno kao što i svi važni događaji počinju himnom i naše putovanje moralo je biti obilježno našom himnom, Filip je to znao tako da smo svi uživali u “Morskoj vili” Daleke obale. Iako to malo ljudi zna kasnije je naš DJ naišao na ovo:

Nastavili smo dalje prema Šibeniku i odlučili Tičiću poslati fotku kako ne bi ništa propustio. A onda su Tom i Dedić odlučili biti „najcool“ likovi u autobusu pa su i oni nabacili još jednu posebnu fotku, nazvali smo je „maruralac“. Par stajanja kasnije stigli smo u Šibenik gdje je Mihovil našao svog svetog dvojnika. Poslali smo Tičiću još jednu fotku ispred katedrale, da ga ne zakinemo za obilazak grada. Ubrzo nakon toga krenuli smo prema Omišu. Neki od nas išli su na rafting na Cetini, dok su ostali imali slobodno vrijeme za kupanje u Omišu. Svi koji smo bili na raftingu složili smo se da su to bili najbolje uloženi novci ikad, bilo je preuzbudljivo i prezabavno, a više smo bili pod vodom nego u čamcima. Jedan dio rute morali smo prehodati jer je bilo preopasno, kao i skakanje sa stijena i grana, ali unatoč tome vrhunski smo se zabavili. Nakon raftinga zaputili smo se u Bašku Vodu u resort u kojem su ostali već večerali. Šimun je preuzeo ulogu turističkog vodiča od Omiša do Baške Vode jer ipak znamo tko je dolje na domaćem terenu. Nećemo reći teti vodičici, ali Šimun joj je ozbiljna konkurencija. Stigli smo u resort, večerali i spremili se za partijanje. Izašli smo van i ludo se zabavljali. Profesorica Perišić imala je samo jedan uvjet koji se ionako podrazumijevao, tražila je da pazimo jedni na druge i nikad nikoga ne ostavljamo samog. 

GRČKI BOG

Sutradan smo se nekako, jedva dokotrljali na doručak, a tamo su nas čekale sjajne vijesti. Saznali smo da smo slobodni do tri sata popodne kad krećemo na Biokovo. Slobodno vrijeme odlučili smo iskoristiti na plaži, ali s obzirom na to da nam je razred pun profesionalnih kaskadera morali smo naći plažu sa stijenama prikladnim za skakanje. Naravno da je Šimun to već imao u planu… I tako se naša mala družina zaputila na put iz Baške Vode u Brela. Ono što slijedi zvuči nevjerojatno, ali imamo materijalne dokaze. Iako nismo bili na maturalcu u Grčkoj, vidjeli smo grčkog boga. Da ne mislite da lažemo, Lana i Tonka su se slikale s njim, a i par puta smo ga uhvatili u skoku. Nakon silne zabave u Grčkoj požurili smo nazad i krenuli na Biokovo. Kad tamo još jedno čudo… našli smo Joška! Naime, naš vozač zove se Joško, odmah smo mu oduševljeno rekli da nam je i razrednik Joško, na što je on odgovorio da će nam narednih par sati on glumiti razrednika. Bili smo zahvalni, iako je Tičića teško zamijeniti gospodin Joško se snašao u tom zadatku jednako dobro koliko bi se Tičić snašao vozeći bus na Biokovo.  (S obzirom na to kakvu novu limuzinu ima, možemo zaključiti da bi bio vozač formule 1 da nije profesor povijesti). No dobro, kada smo stigli do vrha svi smo imali isti cilj: testirati koliko je Skywalk zapravo izdržljiv. Zaključili smo da dvadesetak ljudi koji istovremeno skaču dok ostali mirno hodaju uokolo neće  propasti, što se nas tiče Skywalk je prošao test izdržljivosti. (P.S. Vigo savjetuje da ne gledate dolje ni kad vam netko kaže da vam pod nogama lete ptičice.)

OVOG LJETA MALA EJ

IDEMO NA BOL MALA

 Treći dan našeg maturalca počeo je dosta rano, ukrcali smo se na „party“ brod i zaputili se na Hvar. Tog dijela se uglavnom slabo sjećamo jer smo spavali, osim jadnog Roka. Zašto jadnog? A, sirene su ga toliko očarale pjesmom da se sav pomutio pa je jadan ostatak puta ratovao s morskom bolešću. Pitajte ga, stvarno je tako bilo. Iako nismo vidjeli sirene, dupine nismo promašili, a bome nije ni Tičić jer smo mu poslali fotku. Nakon kratke stanke u Jelsi zaputili smo se na Brač i iskoristili  slobodno vrijeme za kupanac na Zlatnom Ratu. Pri povratku u Bašku Vodu ismijavali smo to što su brod nazvali „party“ brodom, a onda su profesorica Jelinčić i naša Lana odlučile to promijeniti. Nakon desetak minuta svi smo bili na nogama, pjevali i plesali zajedno s ostalim putnicima. Kasnije smo to nastavili i na kopnu.

DINAMO SPLIT

Nažalost stigao je i zadnji dan našeg maturalca, nakon doručka zaputili smo se u Split. Iako je Paulina bila s nama, obilazak grada prepustila je stručnjacima. U svakom slučaju, Tičić je rekao da je najviše slika dobio iz Splita, Paulina tvrdi da je to zato što je „Split najlipši grad na svitu, ae!“ Ručali smo i krenuli prema Zagrebu, a kako je i red, čim smo prošli tunel Svet Rok dečki su upalili tekmu Dinamo - Milan. Ostatak puta napeto smo pratili utakmicu, uglavnom uz Tomovo komentiranje Oršića.

Kao uspomenu na maturalac, mom 4. d (i svima ostalima).

Gabrijela Lenac