Embedded Files
Ekskluzivni intervju s dogradonačelnikom Lukom Korlaetom u vezi s obnovom i povratkom na Gornji grad
U petak, 7. veljače 2025. nakon skoro pet godina svečano je otvorena obnovljena Gornjogradska gimnazija, a od ponedjeljka, 10. veljače krenuli smo s nastavom na staroj adresi. To je bio povod za razgovor s dogradonačelnikom Grada Zagreba, Lukom Korlaetom, inače izvanrednim profesorom na Arhitektonskom fakultetu.
GGN: Gospodine Luka Korlaet, evo nas treći put na razgovoru za Gornjogradske novine u vezi s temom koju smo pratili od početka obnove naše škole s Vama kao dogradonačelnikom. Prvi put vidjeli smo se u prosincu 2021., drugi put kad su počeli radovi, u svibnju 2023. i eto nas na otvorenju, 7. veljače 2025. Treća sreća.
LK: Haha, baš tako! Jako mi je drago da ovim intervjuom zaokružujemo priču, priču o najvećoj i najzahtjevnijoj postpotresnoj obnovi do sada. Mogu reći da mi je Gornjogradska posebno bliska i važna jer smo se zbližili i nekako zajedno proživjeli vaše godine egzila za koje sam siguran da nisu bile jednostavne.
GGN: Molimo Vas za početak kao uvod za sadašnje učenike i roditelje te buduće korisnike Gornjogradske gimnazije, da ukratko napravite rezime od potresa do danas u vezi s obnovom Škole. Kada je počela obnova i koliko je ukupno trajala?
LK: Prva faza započela je neposredno nakon potresa i obuhvaćala je raščišćavanje građevine, utvrđivanje nastale štete, rušenja i demontaže, pripremu projektne dokumentacije te izvođenje restauratorskih istražnih radova. Izvođenje prve faze radova završeno je početkom ožujka 2021.
Druga faza cjelovite obnove započela je u svibnju 2023. te je uz adaptaciju potkrovlja i dogradnju dizala trajala do početka veljače 2025. Može se reći da je najzahtjevniji i najsloženiji dio obnove trajao nešto manje od dvije godine.
GGN: U prošlom razgovoru rekli ste nam da je obnova financirana iz Europskoga fonda solidarnosti, gdje se rok za povlačenje sredstava prolongirao do 2023. (ako se ne varam) te djelomično iz Nacionalnoga programa oporavka i otpornosti. Tada se spominjala cifra od 18 milijuna eura. Je li Grad još sudjelovao u financiranju i koliki je ukupni trošak obnove?
LK: Tako je. Cjelovita obnova Gornjogradske gimnazije stajala je 23,2 milijuna eura, od čega se 4,7 milijuna eura financiralo iz Fonda solidarnosti (sanacija i ojačanje konstrukcije zgrade), 7,5 milijuna iz NPOO-a (energetska obnova), a preostalih nešto manje od 11 milijuna eura iz gradskog proračuna (adaptacija 800 m2 potkrovnog prostora, panoramski lift, uređenje okoliša okoliš itd.). Cijena je narasla iz nekoliko razloga i volio bih to razjasniti: naime, projekti koje smo zatekli od prethodne uprave nisu bili adekvatni i trebalo ih je revidirati pa onda i pronaći nove izvođače. To je trajalo, a u međuvremenu su cijene i materijala i radova narasle.
GGN: Sretni smo što se ipak odobrila obnova tavana za koju ste nam u prošlom razgovoru rekli da nije moguća s obzirom da su sredstva pokrivala samo vraćanje zgrade u prvobitno stanje, što nije uključivalo tavan. Kako je došlo do promjene projekta i tko je odobrio obnovu tavana? Koliko je to „proširilo“ budžet? Nama to puno znači jer smo dobili nove prostorije i mogućnost prelaska u jednosmjenski rad.
LK: Drago mi je da ste zadovoljni! Na zahtjev škole, Gradski ured za obrazovanje proširio je projektni zadatak i na adaptaciju potkrovlja kako bi se omogućio jednosmjenski rad škole te izvedbu panoramskog dizala kako bi se osigurala dostupnost svih etaža škole osobama smanjene pokretljivosti. Gradski ured za obnovu proveo je postupak javne nabave za izradu projektne dokumentacije za navedene zahvate te je ishodio potvrde na glavni projekt sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (uključujući i potvrdu Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode).
GGN: Što je s dizalom? Možete li nam i stručno objasniti takvu intervenciju u zaštićeni spomenik kulture, Zakon to dozvoljava s obzirom da se radi o intervenciji izvana?
LK: Da, nadležno konzervatorsko tijelo, Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode podržao je ideju dogradnje panoramskog dizala s obzirom na to da je u školi prvotno bila predviđena ugradnja podizne platforme za osobe s invaliditetom, što bi narušilo izgled unutarnjeg stubišta. Novo panoramsko dizalo smješteno je u uglu uz sjeverno i istočno pročelje te će imati pristup i s vanjske strane kako bi se omogućio direktan pristup osobama s teškoćama u kretanju, a koji istovremeno omogućava sigurnu evakuaciju u slučaju požara. Dizalo je u skladu s načelima zaštite spomenika izvedeno kao suvremeni element kako bi se jasno razgraničila nova intervencija u prostoru u odnosu na postojeću zgradu. Treba reći kako spomenuti Zavod (ili „konzervatori" kako ih često kolokvijalno nazivaju) ima novo vodstvo i otvoreniji su prihvaćanju novog u starome, bez obezvrjeđivanja nasljeđa, dakako.
GGN: Kako ste kao investitor zadovoljni izvođačem radova, tvrtkom Modulor d. o. o.?
LK: Jako smo zadovoljni. Odradili su u roku, precizno, pedantno, uz osmijeh na licu. Tvrtka je za svaku preporuku. Ova izvedba bila je izuzetno zahtjevna i nema mnogo tvrtki koji to mogu izvesti u zadanom roku uz zadržavanje visokog nivoa kvalitete. Nadam se da će ova tvrtka ostati u Zagrebu i javljati se na nadolazeće natječaje za obnovu zgrada. U subotu prije otvorenja obilazio sam i fotografirao školu s voditeljem gradilišta, mladim inženjerom Momčilom Andrijaševićem, i po ne znam koji put se uvjerio u njegovu stručnost, dobru narav i vedar duh.
GGN: Kakve je zahtjeve imao Zavod za zaštitu spomenika tijekom obnove, od čega nisu odustajali?
LK: Zavod je zahtijevao očuvanje izvorne konstrukcije krovišta, očuvanje i restauriranje stropnog oslika dvorane in situ, zatim obnovu kamenog dijela južnog pročelja – gradskog bedema. Konzervatorske smjernice za dogradnju dizala bile su da dizalo bude panoramsko, s pažljivo projektiranom čeličnom konstrukcijom i ostalim detaljima te obloženo materijalima koji će se maksimalno uskladiti s pročeljem.
Ukratko, Zavod je inzistirao da se sačuvaju svi elementi zgrade temeljem kojeg zgrada ima status zaštićenoga nepokretnog kulturnog dobra. Cjelokupna izvorna geometrija i oblikovanje zgrade su očuvani, stubišta su ostala neizmijenjena, svodovi su zadržali izvornu geometriju, vanjsko pročelje zadržalo je izvorni oblik i sve izvorne elemente, krovna konstrukcija je očuvana, a stropni oslik u dvorani restauriran.
GGN: Taj oslik u dvorani vjerojatno će izazvati i najviše pozornosti javnosti. Gospodin Kožinec rekao je da ćemo imati tjelesni kao u muzeju. Sad je taj svod zaštićen mrežom. Je li bilo prijedloga da to više ne bude dvorana za tjelesni, ali nije bilo alternative?
LK: Dvorana Theatrum izvorno je bila namijenjena kazališnim izvedbama učenika, a godine 1894. prenamijenjena je za održavanje nastave Tjelesne i zdravstvene kulture. Vrijedni stropni oslik zaštićen je od udaraca lopte mrežom, kao i prozorske niše, a na zidove je postavljena protustresna/mekana zidna obloga.
Razmatrana je i mogućnost da dvorana ostane za tjelesni, ali da se u njoj ne igraju loptački sportovi, kao bi se izbjeglo postavljanje zaštitne mreže koje zaklanja pogled na oslikani strop. No, u ovome trenutku radi potrebe nesmetanog odvijanja nastave, a nakon dugogodišnjeg „izbjeglištva“ škole i učenika koji konačno mogu normalno funkcionirati u vlastitoj zgradi, od te se ideje odustalo.
GGN: Jesmo li dobili sve potrebne dozvole, tko ih izdaje? Što je s dozvolom za kretanje po hodnicima s obzirom na broj učenika (trenutno ih je nešto malo manje od 600)?
LK: Radovi cjelovite obnove izvodili su se sukladno Zakonu o obnovi zgrada oštećenih potresom te je za isto Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode izdao Suglasnost. Radovi adaptacije potkrovlja i dogradnje panoramskog lifta izvodili su se sukladno Pravilniku o jednostavnim građevinama te ishođenim potvrdama na glavni projekt. Nema bojazni za sigurnost učenika jer su osigurani adekvatni evakuacijski putevi.
GGN: Svi spominju spajanje staroga i novoga. Znamo za ojačanje. Što smo dobili što se tiče modernosti i najnovije tehnologije? Možemo li se sad hvaliti da smo najmodernija škola u Zagrebu, a i šire?
LK: Škola je dobila novi energetski učinkovitiji sustav grijanja i hlađenja putem visokoučinkovitih dizalica topline, novi sustav protupožarne zaštite, novi sustav videonadzora i kontrole ulaska, izmijenjene su sve instalacije u školi te su sve učionice opremljene suvremenom didaktičkom opremom. Dakle, škola izgleda kao izvorna a zapravo je „svemirski brod" što se tiče instalacija i opreme.
GGN: Tko je radio unutarnje uređenje?
LK: Unutarnje uređenje proizašlo je iz projekta i odobrenog troškovnika koji potpisuje AMG studio. No svi detalji, podne obloge, rasvjeta, stolarija, zidne boje, boje i materijali opreme, ormara i polica, definirani su u dogovoru i uz odobrenje konzervatorskog nadzora. Školu je opremila tvrtka Proklima tim, a za tu svrhu utrošeno je 373 tisuće eura.
GGN: Što je s dvorištem oko škole?
LK: U sklopu radova izvedeno je i krajobrazno uređenje okoliša škole i atrija gimnazije, prilikom čega je otkriven zdenac s početka 17. stoljeća (prvi zapisi o njemu potječu iz 1620. g.). Pronalaskom zdenca angažiran je arheološki nadzor, a zdenac je dokumentiran i zaštićen kako bi se u budućnosti mogao prezentirati u dvorištu škole (pored trenutno postavljenih šahovskih stolova ispred sjevernog pročelja zgrade).
GGN: Sretni smo i zahvalni što se skoro nakon pet godina iz MIOC-a vraćamo na staru adresu. Kako ste kao Grad, a i Vi osobno zadovoljni završetkom radova i sadašnjim izgledom Škole?
LK: Kao prvo, želim reći da sam potpuno svjestan otegotnih okolnosti u kojima ste radili proteklih pet godina. Prije svega se radi o identitetskom problemu: školu čine ljudi, ali i zgrada i s njome se često poistovjećujemo. A vi ste gotovo pet godina bili u egzilu (hvala MIOC-u!). S druge strane, često kažem kako je potres „svako zlo za neko dobro": da ga nije bilo, ne bi nam bila odobrena enormna EU sredstva za obnovu te bi samim time i obnova došla na red tko zna kad. Ovako, dobili smo zgradu koja je ojačana da može izdržati i najjače potrese, dobila je nova pročelja i interijere, kao i opremu, a izgleda kao izvorna ljepotica iz 17. stoljeća. Sinergija projektanata, izvođača i konzervatora rezultirala je biserom arhitekture na koji se svi zajedno možemo itekako ponositi. Posebno mi je drago što se s obnovom Gornjogradske - ali i prije nje Tituša - na Gornji Grad vratilo tisuću srednjoškolaca koji mu daju živost i vedrinu.
Tekst: uredništvo
Fotografije: Grad Zagreb
Logistička podrška: Dinko Krpan, Ured gradonačelnika i Branka Tolić, voditeljica novinarske skupine
Page updated
Google Sites
Report abuse