Lacrosse? Da dobro ste pročitali, američki sport za koji nije čuo svatko, no ako znate za njega, sigurno vas je iznenadila činjenica da je zastupljen u Hrvatskoj te da je nedavno održanom Europsko prvenstvo na kojem je nastupala hrvatska ženska lacrosse reprezentacija.
Naime, 4. ožujka 2025. zaputili smo se na europsko prvenstvo u Portugalu na kojem je sudjelovalo sveukupno 12 zemalja; Austrija, Irska, Češka, Norveška, Španjolska, Njemačka, Izrael, Poljska, Švicarska, Nizozemska, Francuska i Hrvatska. Ranojutarnjim letom zaputili smo se u Malagu u Španjolskoj te nakon slijetanja, cjelodnevnom vožnjom autobusom stigli smo do malog mjesta na jugu Portugala po imenu Vila Real de Santo Antonio. Svako jutro prije utakmica održavali bi se treninzi na pješčanoj plaži s predivnim beskonačnim pogledom na more. Hotel je bio izrazito dobar i cijeli taj event dobro nam je došao kao odmor od svakodnevne rutine odlaska u školu. Hotel je bio odlično opremljen s jako ukusnom hranom, bazenom na krovu s pogledom na Atlantski ocean i udaljenosti svega 5 minuta pješice od plaže. Također, slobodno vrijeme iskoristile smo istražujući grad i obližnja mjesta poput Tavire, maloga šarmantnog mjesta na rijeci Gilao, a noći smo obilježile manjim izlaskom u obližnje barove. Količina umora i iscrpljenosti s kojima smo se vratili u Zagreb nenadmašivi su. 6 punih dana zabave i nezaboravnih provoda, osobno, rezultirali su spavanjem 16 sati nakon dolaska u Zagreb. Što se tiče samog natjecanja, održano je kao kvalifikacije za svjetsko prvenstvo od kojih Irska i Češka brane svoje pobjede na europskom prvenstvu u Kini. Utakmice koje smo mi odigrale bile su izrazito zahtjevne, ali i zabavne. Prvi dan igrale smo protiv Nizozemske čije su igračice bile izrazito uvježbane i disciplinirane što su i pokazale na terenu pobjedom. Sljedeći dan igrale smo protiv igračica Njemačke i Španjolske koje su također dosta starije i iskusnije od nas te sa sigurnošću mogu reći da je bilo poprilično naporno odigrati dvije utakmice u danu s tako dvije dobro istrenirane momčadi. Također, održale su se utakmice protiv Austrije, koja je ujedno završila i najbolje s par golova razlike te Norveške protiv koje smo igrale po ogromnom pljusku po kojem je nemoguće bilo vidjeti što se događa na terenu, a kamoli samu lopticu. Posljednji dan igrale smo protiv Francuske s najviše entuzijazma te smo zbilja kao reprezentacija dokazali složnost, timski duh i odanost sportu i domovini.
Iako možda utakmice nisu završile u našu korist, dobile smo jedno unikatno iskustvo i sa sigurnošću mogu reći da je jedan predivan osjećaj igrati na terenu za Hrvatsku.
Korina Heiler, 3. f