Afrika je predivno mjesto prepuno siromaštva, a to je još više mjesto velike sreće. Nešto nama totalno nepoznato, kontinent koji je potpuno drukčiji svijet od našega. Mjesto je to za avanturu, ali i mjesto gdje sam doživjela pravi kulturološki šok. Nikad nisam vidjela takav spoj nebodera i područja rezervata prirode. Priliku za iskusiti takvu avanturu imale smo moja mama, sestra, teta, dvije rodice i ja. U ožujku ove godine posjetila sam Keniju u Africi. Tako egzotičan put priuštila nam je moja teta. Zaposlenica je Crvenog križa i bila je nekoliko godina na misiji u afričkoj državi Sjeverni Sudan. Odlučila nas je upoznati s nečim nepoznatim. Prva planirana destinacija bila je grad Nairobi. Čim smo stigli u hotel, malo nas je uhvatila panika zbog opasnosti od ugriza malaričnih komaraca, ali do kraja putovanja nikakve komarce skoro nismo ni vidjeli. Sljedeće jutro ustali smo oko 6 sati ujutro kako bismo što prije stigli u Nairobi nacionalni park i to netom nakon izlaska sunca. Promatrali smo sve te ljepote prirode i, naravno, životinje jer šeću parkom dok im ne postane prevruće. Vozilo kojim smo se uputili bio je visoki, otvoreni i pregledni terenac koji nam je omogućavao da se životinjama približimo što je moguće bliže. Naš vozač obučen kao vozač i vodič safarija pratio nas je tijekom cijelog putovanja. Ljepotu Afrike ne može se dočarati samo slikama i pričom, a vidjeti životinje poput lavova i žirafa odmah pored sebe nešto je nezamislivo uzbudljivo. Isti taj dan posjetili smo i udomilište slonova i hotel žirafa u Nairobiju. U udomilištu slonova slušali smo predavanje o tome kako su svakog od njih našli u lošem stanju i kako ih hrane dok ne budu dovoljno sposobni samostalno i trajno se vratiti natrag u divljinu. U hotelu žirafa bilo je jako zabavno jer smo ih mogli hraniti. Dio dana proveli smo i u predgrađu Nairobija, to jest, u dijelu gdje žive imućni stanovnici. Tada još nismo bili svjesni siromaštva kakvo nas je sutradan čekalo.

Drugi dan provele smo u razgledavanju samoga grada i to razgledavanje bilo je isključivo iz našeg vozila, zbog sigurnosnih razloga. Za našu grupu koja je bila sastavljena isključivo od žena i to bjelkinja ne preporuča se slobodno kretanje u svim dijelovima grada. Taj dan shvatila sam da je Nairobi spoj kvartova izgrađenih financijama stranih korporacija prepunih poslovnih zgrada i lijepih kuća te kvartova koji su me ostavili bez riječi. U njima živi izrazito siromašno stanovništvo, a uvjeti života i izgled objekata u kojima žive nama su nezamislivi. Drugo po veličini u Africi takvo mjesto koje zovemo slam zove se Kibera. Vozeći se pored Kibere, primijetila sam rijeke ljudi koji uglavnom hodaju uz cestu. Njima je to primarni način kretanja, gdje god trebaju ići, oni pješače. Kada se umore, jednostavno sjednu negdje ili legnu u hlad i odmaraju. U samom centru grada dočekala nas je potpuno druga slika. Vidjeli smo lijepe, uređene ulice, a mladi ljudi su veseli, plešu, smiju se i fotografiraju, vjerojatno za društvene mreže. Jako mi je bilo žao što nismo smjeli izaći jer su to većinom bili moji vršnjaci i takvu zabavu još nigdje nisam vidjela. Sljedeći dan bilo je vrijeme za napustiti Nairobi i uputiti se prema nacionalnom rezervatu Maasai Mara, najvećem rezervatu u Keniji. Bili smo smješteni na samom ulazu u rezervat, u šatorima. Radilo se o malom obiteljskom šatorskom resortu gdje su svi jako ljubazni i svi obiteljski raspoloženi. Već na dan dolaska odvezli smo se u razgledavanje na nekoliko sati. Vidjeli smo brojne divlje životinje u njihovom prirodnom okruženju. Sljedeći dan smo još prije svitanja bile na ukrcaju za vožnju u balonu na vruć zrak, Ustale smo u 4 sata ujutro i usput gledale najljepši izlazak sunca ikada. Vozači i svi pomagači bili su jako smiješni i učinili su sve da nam to bude iskustvo za pamćenje. Dok smo bile u balonu, vidjele smo kako skupina lavova napada bivole. Nakon toga imali smo doručak usred savane, na potpuno otvorenom i prekrasnom dijelu ispod jednog jedinog drveta u blizini. Ostatak dana provele smo u vožnji rezervatom i pri tom posjetile selo u kojem žive pripadnici Masai naroda. Vrlo ljubazno su nas primili i upoznali s Masai kulturom i načinom života. Peti dan vratile smo se u Nairobi i avionom otišle do Mombase, grada na moru u kojem je predivna Diani plaža. Tu smo provele ostatak našeg putovanja. Tamo smo se puno odmarale, jele jako ukusnu hranu, malo se cjenkale i upoznale najljubaznije i najsimpatičniji ljude. Najljepša uspomena će mi biti igranje odbojke na plaži i večernja projekcija filma na velikom platnu, također na Diani plaži. Jednu stvar koju želim prenijeti i izdvojiti s ovog putovanja je da nikad nećete upoznati ljubaznije i neiskvarenije ljude. Odbojka s njima bila je nezaboravna, svi su bili jako zainteresirani za razgovor s nama i uvijek spremni pomoći. Čini mi se da je to nešto što se samo na tom kontinentu može doživjeti. Dugo ću pamtiti baš sve s tog putovanja, a slike prirode i životinja trajno će mi ostati u sjećanju. Nakon povratka pitala sam tetu kako je ona nama to iskustvo uspjela ispričati jer ja ono što sam doživjela teško mogu opisati riječima. Samo svaki put kada se svega sjetim, bude mi toplo u srcu.

Mare Čuraković, 2. e