Maturanti posljednji put zauzimaju Primorje

Poslije zabave na benzinskoj pumpi, uputili smo se i stigli u Memorijalni centar „Nikola Tesla” u Smiljanu. Tamo smo čak i naučili nekoliko zanimljivih stvari i sudjelovali u pokusima kojima se Tesla proslavio. Ostale su nam informacije ušle na jedno, a izašle na drugo uho te smo tu tradiciju slušanja lokalnih vodiča ponosno održali do kraja putovanja. Važno je spomenuti da smo se i u memorijalnom centru raštrkali kao rakova djeca kada smo vidjeli parkić te se nastavili ponašati kao šestogodišnjaci koji duboko iznutra i jesmo. Nakon Smiljana uslijedila je spomenuta najzabavnija aktivnost. Rizvan City s razlogom je nazvan adrenalinskim parkom. Skrušeno priznajem da su nam razine adrenalina bile uspješno povišene dok smo se verali po platformama na visini od sedam metara, spuštali se niz zipline i ljuljali u petnaestmetarskoj ljuljački. Neke su aktivnosti bile toliko ekstremne da ih pojedinci nisu mogli podnijeti te ih je njihov živčani sustav prisilio na odustajanje, bez osude, naravno. Dobro, možda uz malo podrugivanja, ali preživjeli su.

Poslije adrenalinskog parka, puni dojmova i svjesni popuštanja adrenalina, uputili smo se prema hotelu. Mnogi su bili uzbuđeni u autobusu jer nam je razrednica objavila kako je uspjela organizirati produženo radno vrijeme hotelskog bazena. Posebne zahvale raski na tome. Jednom je prilikom čak i rekla da će zadaviti odgovornog ako ne ispoštuje dogovor za bazen. Tko zna gdje bismo završili kada ne bismo imali pitbull rasku. U hotelu su se neki okupali (neki i izvan hotela, ali branit ću se šutnjom) te smo pojeli večeru i smjestili se u sobe. Također, veliko hvala osoblju hotela iz kantine. Svakom smo prilikom jeli kao da smo iz gladi ispali i stalno se vraćali po repete. Odmah prve noći osjećali smo potrebu ispucati se pa smo kolektivno posjetili noćni klub Makina. Tamo smo se rasplesali i popili par pića s našim najdražim profesoricama; Ksenijom Jurišić Ksenči i Marinom Bokulić. Skidam kapu profesorici Bokulić i u ime razreda zahvaljujem joj što je bila glavna partijanerica i podigla nam atmosferu. Uspješno smo je preobratili na cajke i odlično se proveli u klubu kao razred. Po povratku u hotel presvukli smo se u nešto udobnije te su neki od nas nastavili tulumariti u društvu 4. b i 4. c razreda. Takozvani tulum je zbog glasnoće morao biti preseljen na drugu lokaciju. Uz minimalnu intoksikaciju, zabavili smo se pjevajući i plešući ispod nadstrešnice na plaži za vrijeme proloma oblaka. Zbilja je izgledalo filmski, no mi smo bili glasniji i od kiše i od grmljavine.

Ni pljusak nam ništa ne može

Drugog dana maturalca nakon doručka krenuli smo u Šibenik i u Nacionalni park Krku. Vrijeme je gotovo čitava putovanja bilo oblačno, no vješto smo izbjegavali pljusak. Sve do toga dana. Šibenik samo obišli bez poteškoća, no Krka i Visovac bili su priča za sebe. Brodom za Visovac vozili smo se po najvećem pljusku i to na palubi misleći da je potpalublje popunjeno baš zbog nevremena. Tek smo kasnije shvatili da nije bilo popunjeno i to je izazvalo još veći revolt u našim redovima. Na Visovcu smo, bez pretjerivanja, proveli 20 minuta za vrijeme pljuska. Možete si samo zamisliti kakva smo raspoloženja bili, pothlađeni i mokri do kože, kada smo shvatili da se brodom moramo vratiti onamo otkuda smo došli. Kroz NP Krku brzo smo provedeni jer je naša vodičica shvatila kako se osjećamo. Po povratku u hotel presvukli smo se u toplu i suhu odjeću te ljubili suho tlo pod nogama. Raska nas je u jednom trenutku večeri obavijestila da je u dogovoru s hotelom uspjela organizirati konferencijsku salu u kojoj možemo partijati do mile volje kako bi nas spriječila u izlaženju iz hotela i ometanju drugih gostiju. Sljedeće smo se dvije večeri iživljavali u tome prostoru. U sali su učenici b i c razreda čak osposobili i šank te ogroman zvučnik za glazbu te smo do dozvoljenog doba za korištenje sale plesali, pjevali i pili, a zatim se tulum razmilio po sobama. Sljedeća ideja koja nam je kolektivno pala na pamet bila je noćno kupanje. U tri ujutro. Po kiši. Kao što možete zamisliti, naša je raska izreagirala čim je nanjušila badiće i čula komešanje po sobama. Tako smo pod budnim okom profesorice Perišić i profesorice Jutriše bili spriječeni u odlasku na plažu u to doba noći. S druge strane, ostali razredi uspjeli su se prošuljati pored svojih razrednica i okupati. Snosili su posljedice, ali izvukli su se na sentiš. Idući dan bila je Sodoma i Gomora što se vremena tiče. Vodičica nam je rekla da je taj treći dan putovanja mačji kašalj i da u programu imamo samo otok Prvić. Dan je bio sve samo ne mačji kašalj. Na Prviću smo proveli čitavih sat vremena iako smo tamo trebali provesti većinu dana zbog kiše koja je lijevala kao iz kabla. Isto tako, sezona je bila gotova, a kako je Prvić vrlo mali otok, ništa nije radilo. Na kraju toga kišovitog dana promijenili smo rutu i otišli u Šibenik nešto pojesti. U Šibeniku nas je također oprao pljusak, i još uz to je i puhala bura. Iskreno, najčudnije je od svega što su se svi s tog maturalca vratili zdravi i bez upale pluća.

Tulum i na povratku

Posljednji dan maturalca u programu bio je Trogir. Taj je dan bio savršen za kraj jer poslije kiše dolazi sunce. Tako je i bilo. Trogir nas je sve oduševio isto kao i ručak koji smo pojeli uz rivu. Za Zagreb smo krenuli u ranim popodnevnim satima. U autobusu za Zagreb sve nas je dostigao umor, ali nije nam bilo do spavanja. Umjesto odmora svi su prolupali i euforija se proširila vozilom. Svi su pjevali i skakali po sjedalima dok su u pozadini svirali naši najdraži narodnjaci, cajke, rap i ostalo. Ponovno smo se ponašali u skladu sa svojim godinama. Pojedinci su čak pjevali na mikrofon u autobusu. Vožnja kući bila je jedno od zabavnijih i glasnijih iskustava cijelog maturalca.