Embedded Files
Ove zimske praznike proveo sam u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Prvo odredište bio je Dubai. Letjeli smo direktno iz Beograda, a put je trajao pet sati. Prva stvar koju sam primijetio je da na aerodromu nema nijednog zaposlenika, nego se svi podaci obrađuju elektronskim putem. Kamere ti skeniraju facu i putovnicu te samo prolaziš. Inače, sve je prekriveno kamerama što jamči sigurnost. Kamere su unaprijeđene do detalja, jedna kamera može skenirati do devet traka u prometu.
Prvi dan proveli smo u Dubaiju, odmah iz hotela otišli smo do Burj Khalife. Mislio sam da je sve puno bliže, ali nam je od hotela do tamo trebalo autom 40 minuta. Inače, svi voze ogromne aute, mi smo iznajmili nizak auto i osjećali smo se prilično nezaštićeno. U Dubaiju se smije voziti 20 km iznad ograničenja, promet je gust iako imaju devet traka u jednome smjeru.
Burj Khalifa nalazi se u sklopu Dubai Malla, najvećega šoping centra na svijetu. Prevladavaju samo jake marke, ušli smo u dosta dućana i cijene su od 30 do 60 posto više nego u Zagrebu. Vesta koja kod nas stoji 160 eura, tamo je 320 pa naviše. Nisam baš puno šopingirao. Zlato je jeftinije nego kod nas i naravno, benzin. Nema dizela.
Burj Khalifa dobila je ime tako što je glavni šeik krenuo graditi zgradu i ponestalo mu je novaca da dovrši gradnju. Trebala se zvati Burj Dubai. Šeik iz Abu Dhabija rekao je da će financirati nastavak gradnje ako će se zgrada zvati po njemu, Khalifa. Tako da ih je zeznuo jer se usred Dubaija glavna građevina zove po šeiku iz suprotnoga tabora. Zna se da su oni međusobno najveći konkurenti.
Bili smo u pustinji, išli smo privatnim prijevozom. Trebalo nam je 50 minuta. Vozač mora ispumpati gume da ima 20 posto zraka u gumama kako bi mogao voziti po pijesku, po dinama. Vozili smo buggyje, to mi je bilo jedno od zanimljivijih iskustava. Poslije smo jahali deve. Deve baš ne žive u najboljim uvjetima. Cijeli taj izlet platili smo dosta tako da oni itekako dobro žive od turista. Po noći ide šou pod zvijezdama gdje biraš stol. Mi smo bili u vip kućici i imaš sve, ali se šou ne vidi.
Zanimljivo je da nigdje nema alkohola, ni u dućanima ni po restoranima, samo u hotelima i klubovima je legalan i jako je skup. Pivo je 25 eura. Svi puše električne cigarete, nikoga nisam vidio s pravom cigaretom. Sve je strogo, ali za godine te nitko ne pita.
Dubai se sastoji od bogatih i siromašnih. Svi koji dolaze imaju love i nikome nije problem što je sve skuplje nego u Europi. U hotelu u kojem smo odsjeli gosti su ili obitelji s puno djece ili žene lakoga morala loših estetskih kirurga.
U Abu Dhabiju mi je bilo prilično dosadno. Na ulicama nema nikoga, sve je prilično pusto i krcato policijom. Prvi dan dobili smo kaznu za previsoku brzinu jer tamo nema dozvoljenoga prekoračenja. Apsolutno sve žene su zamotane, a muškarci su u tim svojim kompletima, zamotanih glava. Vole se cjenkati. Cjenkali smo se za Dubai čokolade, dobro sam se snašao, s 25 eura skinuo sam cijenu na 16 eura. Nije mi baš nešto, dapače odvratna je i masna. Sve u svemu, ne bih se vratio, sve je prekičasto i nije moj stil. Bolje mi je bilo u Livnu.
Tekst i fotografije: Nikola Raičković, 2. b
Page updated
Google Sites
Report abuse