23:29, krenuli smo minutu ranije, kako bi prof. Jurišić rekla: „Avantura u Rimu počinje!“ Do naše „avanture“ trebalo nam je 12 sati vožnje busom strmim cestama. Muzika u busu 2. b i 2. c svih 12 sati nije se gasila, najveće zahvale idu dečkima iz busa. Na ulazu u Rim zabavi na kraju busa pridružila se i prof. Bokulić.
Prva postaja u Rimu bila je bazilika sv. Pavla koja nas je oduševila. Nismo mogli ni pomisliti da ćemo se sve više oduševljavati posjetom nekoj novoj bazilici ili crkvi. U crkvi Svetih Stuba nalaze se prekrasne freske. Fun fact: u crkvi se nalaze 52 svete stube. Neki su slobodno vrijeme trošili na talijanske delicije, a neki su šopingirali. Sephora je bila neizostavna destinacija. Tako umorni i iscrpljeni došli smo u hotel Massimi City Garden koji ima 4 zvjezdice. Sam hotel bio je više nego pristojan, a hrana skroz dobra.
Drugi dan posjetili smo najpoznatije lokacije poput: Fontane di Trevi, Španjolskih stuba, Panteona, Sikstinske kapele, Vatikanskih muzeja, bazilike sv. Petra i Piazze Navone gdje nam se izgubio naš Roko (našli smo ga). Užurbanost i gužve u Rimu su svakodnevica pa se na to trebalo i prilagoditi. Prilagodba nam je išla malo teže, zato smo imali našeg vodiča Predraga (Peđu), koji je s nama u Rimu proslavio svoj rođendan.
Treći dan - iscrpljeni kao nikada, ali Laura i Mila nisu smjele biti jer su morale doći 15 minuta ranije u bus na čemu su inzistirali učenici kako ih se ne bi čekalo kao dan prije (došle su i 20 min ranije). Iako smo bili napola budni, oduševljenje se nije moglo sakriti kada smo vidjeli Colloseum. Za kraj smo posjetili Forum Romanum. Ručak i odlazak u gradić Orvieto, udaljen oko sat i pol od Rima. Ima oko 20 tisuća stanovnika, a mi smo se do grada digli žičarom. Najveća znamenitost toga grada je katedrala Santa Mara Assunta, poznatija kao „zlatni ljiljan talijanskih katedrala“. Obišli smo Orvieto i morali busom doći do žičare, bar je takav bio plan. U prva dva busa smjestili smo se mi, učenici i tri profesora, a u trećem su trebali biti ostali profesori i vodiči, ali bus nije došao. Nedolazak busa podsjetio nas je na naš Zagreb.
19 sati, vrijeme je za povratak. Umorni, ali ne dovoljno da ne možemo pjevati. Tu su nam se pridružili prof. Topić i prof. Bujan te, naravno, prof. Bokulić. Pjevanje se nastavilo sve do 1 ujutro kada su se svi zvučnici ispraznili. Dogovor je bio da spavamo do 2 ujutro pa nastavimo dalje pjevat', ali otada se više nismo budili. Probudio nas je Peđa u 4 ujutro i rekao da smo skoro u Zagrebu. Oko 5 smo došli na mjesto otkuda smo i krenuli, pred našu privremenu školu - MIOC.
Koliko god iscrpljujuće bilo, ovaj izlet pamtit ćemo zauvijek. I na kraju smo se svi složili kako bismo trebali imati više ovakvih izleta tijekom godine.
Lana Zelić, 2. b